Naime glavni problem je "poreklo", a samim tim i namena određenih programa.
Prvu grupu čine tradicionalne borilačke veštine. Zašto ove veštine nisu pogodne za žensku samoodbranu očigledno je, reći ću samo da niko nikad nije oteo tašnu samuraju ili silovao šaolinskog monaha (bar se nadam).
Zatim: kate, vitlanje poljoprivrednim alatkama ili lomljenje predmeta nema nikakve veze sa samoodbranom u savremenim uslovima.
Drugu grupu čine borilački sportovi. Iako razvijaju atribute nužne za samoodbranu, ni ovi sistemi nisu podesni, pošto svi treniraju prema pravilima svog sporta (bio on nekontaktni Karate ili Vale Tudo),
što znači da ima dosta zabranjenih tehnika i nedozvoljenih meta za udaranje.
Zatim velika je razlika u stanju svesti. Naime u svakom sportu borite se protiv poznatog protivnika,
1 na 1 u određeno vreme na određenom mestu pod određenim pravilima uz nadzor sudije. Imate vremena da se pripremite i psihicki i fizički.
U samoodbrani stvari se desavaju iznenada, kad se najmanje nadate. Vraćate se sa posla (škole, fakulteta), idete na romantični ili poslovni sastanak, u ili iz kupovine, razmisljate o stvarima koje su vam se desile toga dana ili pravite planove za naredni, nosite nešto, ližete sladoled, umorni ste ili negde kasnite… I iznenada BUM! Neko vas napada, ne znate ni ko je, ni zasto, često ni šta hoće od vas. Morate u nanosekundi promeniti mentalni stav i reagovati da se zaštitite. Takve stvari se ne uče u borilačkim sportovima. Naravno i većina sportskih tehnika nije bas izvodljiva u tesnoj odeći i na štiklicama.
Treća grupa su razni vojni ili policijski sistemi. Oni propovedaju samoodbranu. Problem je u cilju! Cilj vojnika u ratu je da eliminiše (čitaj ubije) sto više neprijatelja u sto kraćem vremenu. Cilj pripadnika specijalnih jedinica je da tiho ubije protivnika (stražara), da bi izvršio diverziju i sl.
Cilj policajca je da interveniše kad se dogodi sukob, da učesnike sukoba neutrališe i privede.
To nema nikakve veze sa samoodbranom! Posebno ženskom. Cilj u samoodbrani je zaštititi svoj zivot i stići kući u jednom komadu, ne ubijanje ili privođenje. O zakonskim problemima da i ne govorim, ne možete nekome slomiti vrat (tehnika iz vojnih sistema, pogodna za bojište), zato sto vam je lupio šamar ili vas uštinuo za zadnjicu.
Četvrta grupa su razni aerobik-samoodbrana sistemi. Kao i drugim oblastima, i u samoodbrani je specificnost veoma bitna. Ili želite da smršate, ili želite da naučite da se branite. Univerzalnog “leka” nema! Skakutanje u ritmu muzike uz imitiranje borilačkih tehnika (u prazno) ni iz daleka nije pametan način da naucite da se zaštitite. Postoji 10% uzajamne koristi, (ako trenirate Tae bo i sl. naucicete neke udarce, ako radite samoodbranu zategnućete se malo). Ali 10% je mali procenat, mnogo bolje je odrediti pravi cilj
(samoodbrana ili mršavljenje) i posvetiti se njegovom ostvarenju.
Upravo zato smo radili na kreiranju sasvim novog sistema samoodbrane.
Milica i ja smo zajedno radili na razvoju programa i delimo mišljenje da program mora biti otvoren za stalna poboljšavanja.
Sledeca razlika u odnosu na postojeće sisteme samoodbrane je u nacinu nastanka i razvoja.
Često me pitaju iz kojih veština smo uzeli ili iskombinovali tehnike. Mnogi se utrkuju da stave što veći broj veština na spisak onoga sto su trenirali i iz čega su pabirčili tehnike da sklope svoj sistem.
Naš put je bio drugačiji, upravo obrnut! Mi smo pošli od proučavanja potreba i najčešćih “problema” koji se dešavaju ženama realnim situacijama, pa smo onda radili na razvijanju najpogodnijih “rešenja”. Rešenja (tehnike) su morale ispuniti više uslova: da ih ženska osoba zaista moze primeniti protiv krupnijeg i jačeg napadača, da su jednostavne za učenje i uvežbavanje, da su u okvirima zakona, da se mogu izvesti u skučenom prostoru i u odeći koju dame zaista nose.
Naravno, sve tehnike moraju biti uzajamno povezane.
IKS-D takodje poseduje trening metode i drilove za što realnije uvežbavanje ovih tehnika.
Pored tehnika praznim rukama, u IKS-D-u se posvećuje pažnja i korišćenju improvizovanog oružja u samoodbrambenim situacijama.
Osim tehničkog dela, integralni deo IKS-D programa su teorijska predavanja gde se polaznicama objasne najbitnije činjenice vezane za samoodbranu, za iskorenjivanje loših navika (koje ih čine potencijalnim žrtvama) i stvaranje dobrih, korisnih u eventualnoj nasilnoj situaciji.
Instruktor X-Da, Igor Sučević